Azerbejdžan, puno ime Republike Azerbejdžan, nalazi se u istočnom dijelu Zakavkazja na spoju Azije i Evrope, na površini od 86.600 kvadratnih kilometara. Graniči se s Kaspijskim morem na istoku, Iranom i Turskom na jugu, Rusijom na sjeveru i Gruzijom i Jermenijom na zapadu. Autonomna republika Nahičevan i autonomni region Nagorno-Karabah, smješteni u središnjem slivu Arrasa i između Armenije i Irana, su enklave u Jermeniji. Više od 50% cijele teritorije Azerbejdžana je planinsko, s planinama Velikog Kavkaza na sjeveru, planinama Malog Kavkaza na jugu i slivom Kulinke između. Jugozapad je sliv Srednjeg Araksina, a sjever je okružen planinama Dalalapuyaz i planinama Zangezulski. Na jugoistoku su planine Tares. Glavne rijeke su Kura i Aras. Klima je raznolika.

U 3-10. stoljeću nove ere, njime su vladali Iran i Arapski kalifat. Bilo je feudalnih zemalja poput Širfana u 9.-16. Stoljeću. Azerbejdžanska nacija u osnovi je formirana u 11-13 vijeku. U 11.-14. Stoljeću napali su je Turci-Seldžuci, mongolski Tatari i Timuridi. Od 16. do 18. vijeka, njime je vladala iranska dinastija Safavid. 1813. i 1928. godine sjeverni Azerbejdžan je pripojen Rusiji (provincija Baku, provincija Elizabeth Bol). Najavio osnivanje Azerbejdžanske Sovjetske Socijalističke Republike 28. aprila 1920, pridružio se Zakavkaskoj Sovjetskoj Federativnoj Socijalističkoj Republici 12. marta 1922, pridružio se Sovjetskom Savezu kao član federacije 30. decembra iste godine i postao član Sovjetskog Saveza 5. decembra 1936 Republika članica direktno pod Sovjetskim Savezom. 6. februara 1991. godine zemlja je preimenovana u Republiku Azerbejdžan. 30. avgusta iste godine, Vrhovni sovjet Azerbejdžana usvojio je Deklaraciju o nezavisnosti, formalno proglašavajući nezavisnost i uspostavljajući Republiku Azerbejdžan.

Državna zastava: To je vodoravni pravokutnik s omjerom dužine i širine 2: 1. Sastoji se od tri paralelna vodoravna pravougaonika koja su od vrha do dna povezana svijetloplavom, crvenom i zelenom bojom. U sredini crvenog dijela nalazi se polumjesec i osmokraka zvijezda, a mjesec i zvijezde su bijele boje. Azerbejdžan je postao republika bivšeg Sovjetskog Saveza 1936. godine. Kasnije je usvojena nacionalna zastava s crvenom zastavom sa zvijezdom petokrakom, srpom i čekićem, a donji dio zastave imao je široku plavu granicu. U kolovozu 1990. proglašena je neovisnost, a 5. februara 1991. obnovljena je nacionalna zastava usvojena prije 1936. godine, odnosno spomenuta trobojna zastava.

Broj stanovnika Azerbejdžana je 8,436 miliona (1. januara 2006). Ukupno postoje 43 etničke grupe, od kojih su 90,6% Azerbejdžanci, 2,2% Rezgen, 1,8% Rusi, 1,5% Jermenci i 1,0% Talysh. Službeni jezik je azerbejdžanski, koji pripada porodici turskih jezika. Većina stanovnika tečno govori ruski jezik. Uglavnom vjeruju u islam.

Azerbejdžanom dominira teška industrija, dok je laka industrija nerazvijena. Najzastupljeniji prirodni resursi su nafta i prirodni plin. Industrija prerade nafte glavni je industrijski sektor u zemlji. Drugo samo nakon Rusije i drugo mjesto u republikama bivšeg Sovjetskog Saveza. Ostale industrije uključuju petrokemiju, mašinsku proizvodnju, obojenu metalurgiju, laku industriju i prehrambenu industriju. Industrija mašina uglavnom proizvodi opremu za ekstrakciju nafte i plina. U poljoprivredi dominiraju gotovine, a pamuk je posebno važan; duhan, povrće, žitarice, čaj i grožđe takođe čine određeni udio. U stočarstvu dominiraju i meso i vuna i meso i mlijeko. Prijevoz uglavnom ovisi o željeznici. Glavna morska luka je Baku.

Baku: Baku je glavni grad Azerbejdžana i nacionalno ekonomsko i kulturno središte. Najveća luka na Kaspijskom moru. Smješteno na jugu ostrva Apsheronmi, središte je naftne industrije i poznato je kao „naftni grad“. To je ujedno i najveći grad u bivšem sovjetskom Zakavkazju. Baku se sastoji od 10 upravnih okruga i 46 gradova, a prostire se na površini od 2.200 kvadratnih kilometara. Stanovništvo je 1,8288 miliona. Prosječna temperatura u januaru je 4 ℃, a prosječna u julu 27,3 ℃.

U 18. stoljeću Baku je bio glavni grad Bakuskog kanata. Industrijska proizvodnja nafte započela je 1870-ih godina. Krajem 19. vijeka postala je Zakavkazje industrijsko središte i baza nafte, sa 22 glavne baze za preradu nafte, a većina drugih industrija bila je povezana s naftom. U avgustu 1991. godine postao je glavni grad Azerbejdžana nakon neovisnosti.

Baku je drevni grad s dugom istorijom. U gradu postoje mnoga zanimljiva mjesta, poput Kule džamije Senak-Karl sagrađene u 11. stoljeću, Kule Kiz-Karas u 12. stoljeću i Bakua iz 13. stoljeća Kamena tvrđava Ilov, palača Shirvan iz 15. vijeka i palača King Khan iz 17. vijeka dobro su očuvane. UNESCO je 2000. godine grad Baku sa zidinama i palatu kralja Širvana i Djevojački toranj uvrstio u spisak kulturne baštine i uvrstio ga na "Listu svjetske baštine".